Ako niste probali jedan od stotinu različitih vrsta sladoleda u zadarskoj slastičarnici “Donat”, onda ćete teško pojmiti zašto je ova glasovita slastičarnica postala jednim od simbola grada Zadra, baš kao što je to i samo ime patrona kojega nosi. Riječ je dakle o slastičarnici u koju se hodočasti, jer pojesti ili lizati sladoled u tritisućljetnome Zadru, znači konzumirati ga u slastičarnici “Donat”.
Svraćali su ovdje poznati hrvatski, europski, pa i svjetski glazbenici, glumci, pisci, slikari, sportaši i političari. Samo njihovo nabrajanje iziskivalo bi poseban prostor. Napose to što gotovo da nema ni jedne zadarske obitelji koja se nije hladila i sladila ovdje. A razlog svemu tomu tek je u usluzi, dugogodišnjoj tradiciji i prije svega u kvaliteti. Ni jedna vrsta sladoleda ovdje nije s ukusom nečega već se isključivo radi od toga. Recimo sladoled od poznate zadarske višnje nije s ukusom ovog voća, već od samog ploda višnje. Nadalje, ni jedan sladoled slastičarnice “Donat” ne sadrži u sebi konzervans, kao i što je svaki sladoled tek svježe proizveden. Ostale tajne kuće u pripremanju svjetski vrhunskoga sladoleda to ostaju i dalje.
Slastičarnicu “Donat” na Trgu Sv. Stošije u svibnju, već davne 1978. godine prošloga stojeća otvorio je gospodin Abdurahman Aliu, a danas je na još uspješniji način naslijeđuju i vode njegova četiri sina. Tu ćete u svako doba dana i godine naći banana split, sve voćne sladolede, sladolede od vanilije, lješnjaka, limuna, čokolade, ruma, jogurta, englesku juhu i mliječni cvijet, stracciatelu i donatelu, kao i sve druge vrste egzotičnih i domaćih sladoleda. Tko ih jednom proba, ponijet će u najljepšoj uspomeni ne samo čarobni okus sladoleda, već i ime Zadra u kojemu se zbilo ovo čudo od sladoledarstva.
A sve je to dostupno svakome, aristokraciji i sirotinji, jer se sladoled istodobno može jesti otmjeno i pohotno, u njemu se uživa i ovakvome se sladoledu čovjek prepušta, s jutra i s večeri, kao i usred žarkoga dana. U slastičarnici “Donat” možete taj aerodinamični tuljac od korneta konzumirati na brzinu, lizati na povijesnoj ulici ili trgu, kao što u ovoj ledenoj smjesi možete uživati s guštom i halapljivo u samoj slastičarnici. Taj “Donatov” ledeni afordizijak uvijek je nježan i senzualan, izaziva mnoge ugodnosti, asocijacije i tumačenja, pruža mnoga zadovoljstva.
Kristalna ljepota ovoga leda u “Donatu” je pravi biser, čista kugla ljubavi, koja nas u svojoj “koncentriranoj seskualnosti”, kako je pisao glasoviti kritičar Igor Mandić, također gost ove slastičarnice, upućuje na tjelesno i duhovno savršenstvo. A kad ovo kažemo onda doista valja kušati sladoled slastičarnice «Donat», osjetiti ga u lizanju, oblizivanju, gutanju, grickanju, u svemu što upućuje vrhuncima užitka, ekstaze pa i, zašto ne, seksualizirane akcije. Iz tih ga je, valjda, razloga, Marko Polo i donio iz daleke i mistične Kine u ove naše, mediteranske krajeve.
