Stoljećima glavni grad Dalmacije, a danas centar regije, grad je s bogatom spomeničkom baštinom svjetskog značaja koja je i danas vidljiva na svakom koraku: Rimski forum iz 1.st, Crkva sv. Donata iz 9.st-najpoznatija srednjevjekovna bazilika, zaštitni znak grada, obnovljene romaničke crkve sv. Krševana iz 12.st i zvonik sv. Marije iz 1105.g., katedrala sv. Stošije iz 13 st., Narodni trg s Gradskom ložom i stražom iz 16.st te moćni bedemi s reprezentativnim Lučkim i Kopnenim vratima iz 16.st., zatim Trg 3 bunara i Trg 5 bunara te mnogobrojne palače, vile i ostala spomenička baština.
Na 3000 dugoj povijesnoj tradiciji zadarska regija se danas razvila na površinu od 14% teritorija Republike Hrvatske, na oko 12% teritorijalnog mora s površinom otoka cca 580 km s ukupnim brojem otoka koliko je i dana u godini Uz čak 1200 km najrezvediniju obalu na Mediteranu nižu se četiri reda otoka od najvećih: Pag, Dugi otok, Ugljan, Pašman, do manjih: Silba, Molat, Olib, Premuda, Iž, Vrgada, Sestrunj,.
Zadar, grad preko 3000 godina povijesti, sagrađen na središtu hrvatske obale, okružen otocima, s bogatim zaleđem, zaštićenom lukom, rušen u ratovima i potresima te iznova građen, svaki put ljepši i bogatiji. Prvi pisani spomen o životu naselja Jadera s područja današnjeg Zadra zabilježili su i prvi stanovnici, pleme Liburna u 4.st. pr.n.e. Naselje se razvija kroz stoljeća sve dok ne poprima karakter grada pod vladavinom Rimljana u 2.st.
Prolazeći povijesni put mijenja imena u Issa, Zara da bi početkom 7.st postao glavnim gradom Dalmacije i upravno srediste bizantskog temata. Izmjena vladara kroz stoljeća: od Mlečana, Napoleona, hrvatsko ugarskih kraljeva, austrijske i talijanske vladavine pa sve do pripojenja Federativnoj Jugoslaviji, konstantno mijenja izgled i funkciju grada. Zahvaljujući spremnosti svojih stanovnika da kroz stoljeća očuvaju identitet grada Zadar opstaje i svaki put postaje sve ljepši i postojaniji.
Crkva Gospe od Zdravlja
Nalazi se pred perivojem Gospe od Zdravlja. U njoj se čuvala slika Gospe od Kaštela koju je naslikao Blaž Jurjev Trogiranin u 15.st (danas je u stalnom postavu izložbe crkvene umjetnosti). Uživa veliki ugled i popularnost u brojnim generacijama Zadarskih žitelja. Podignuta je u 18. stoljeću u baroknom stilu na mjestu starije crkve, kao mauzolej nadbiskupa Zmajevića. U drugom svjetskom ratu bila je potpuno razorena, te je preostao samo zvonik i malo svetište. Obnovljena je tek 1990. godine vrijednom donacijom pokojnog Msgr. Simeona Duce, koji je u njoj i pokopan.
Crkva i samostan svetog Frane
Najstarija je dalmatinska crkva sagrađena u gotičkom stilu (1283.). Predstavlja tip tzv. gotičke redovničke crkve koju karakterizira jednobrodni prostor prostor s malo podignutim svetištem. U 18. stoljeću crkvi je izmjenjen izgled. Iza glavnog oltara crkve iz 1672. godine nalazi se nekadašnje svetište i u njemu korska sjedala bogato ukrašena rezbarijama u stilu cvjetne gotike iz 1394. godine, rad Gaicoma da Borga Sansepolcra.
Sakristija, koja se nastavlja na kor, vazna je za hrvatsku povijest jer je u njoj sklopljen Zadarski mir između mletačke Republike i ugarsko-hrvatskog kralja Ludviga Anžuvinca, kojim su se Mllečani odrekli svojih pretenzija na Dalmaciju. U uređenoj riznici do sakristije, nalazi se umjetnička zbirka crve s velikim brojem eksponenata od kojih je najvrednije slikano raspelo iz 12. stoljeca. Južno od crkve je renesansni klaustar sagrađen 1556. godine s bogatom bibliotekom.
